Dok kiša, kišu, kiši, kisnem, sva se spetljam…
Asfalt je porodio kišobrane. Na sivom platnu grada prosute su crvene, bijele, crne mrlje. Ne volim kišobrane. Uvijek se negdje zaborave, izgube, ukradu. Ljudi mi djeluju smiješno kada hodaju i iznad sebe nose taj oblačak materijala na nekoj metalnoj konstrukciji. Ljudi mi općenito djeluju smiješno. Gube se u svojoj tišini, urliču iznutra. Čupaju srce, češljaju…